Oba procesa, psihoterapijski i savjetodavni, namijenjeni su svim ljudima. Kada smo suočeni s problemima koje ne uspijevamo rješavati te kada primjetimo da to počinje utjecati na naše mentalno i fizičko zdravlje zdravlje (osjećamo se nezadovoljno, neuspješno, i kad je sve u redu osjećamo žalost, tugu, pretjeranu zabinutost, nervozni smo bez očitog razloga, prisutne su česte glavobolje bez poznatog uzroka, napadaji panike, poteškoće sa spavanjem, gubitak apetita ili prekomjerno jedenje i sl.) tada je vrijeme da potražimo stručnu pomoć.
Kada nas boli npr. grlo ili kada nas boli zub, logičan korak je potražiti pomoć liječnika odnosno zubara. Kada nas boli ono što možemo metaforički opisati kao srce ili duša tada je najlogičniji i najnormalniji korak potražiti savjet i pomoć psihoterapeuta.
Treba li mi psihoterapija ili savjetovanje?
Psihoterapija i savjetovanje često se preklapaju pa ih većina ljudi ni ne razlikuje.
Važno je, u oba slučaja, uspostaviti odnos povjerenja između terapeuta odnosno savjetovatelja i klijenta. Savjetovanje najčešće traje kraći vremenski period i vezano je uz specifičnu situaciju ili problem. S druge strane psihoterapija je dugotrajniji proces tokom kojeg psihoterapeut zajedno s klijentom radi na promjeni uvjerenja, percepcije i stavova. Kroz takve dubinske promjene klijent uči implementirati u svoju svakodnevicu i odnose s ljudima, djelotvornija ponašanja kojima uspijeva zadovoljiti svoje psihičke potrebe.
Važno je naglasiti da psihoterapeut može pružati usluge savjetovanja no savjetovatelj koji nije prošao predviđene treninge i edukacije ne može biti psihoterapeut (Zakon o djelatnosi psihoterapije, na snazi od 26.07.2018.).